новембар 4, 2008...11:50 am

Povratak u radničku klasu

Скочи на коментаре

Sutra počinjem da radim.
Elegantne pantalone i suknje već dugo čekaju u ormanu. Bele košulje – kupljene. Kosa – sveže ofarbana i ošišana. Malo bogatstvo potrošeno na debeli, spiralno povezan, tamno plavi notes, i na tamno plavi rokovnik. Izmišljeno stotinjak načina za nošenje marame, koja je takođe tamno plava, i spada pod OBAVEZNI deo dress coda firme.
Puštena suza-dve na fakultetu. Nemogućnost objašnjavanja koleginicama, mahom mlađim od mene, zašto mi je pomalo žao što neću više ići s njima na predavanja. Nikad nisu radile. Ne znaju koliko im je lepo i opušteno.
Podrška profesora za vanredno studiranje poslednje godine – obezbeđena.
Nestrpljenje zbog početka rada – mogla bih da ga izvozim!
Samopouzdanje – ima ga taman koliko treba. Znam da ću morati puno da učim o poslu, ali znam da ja to MOGU.

Danas u Novom Sadu sija sunca. Nadam se da će meni i sutrašnji dan biti takav, pa makar napolju padala kiša.

Sutra je prvi dan ostatka mog života. I još jednom sam apsolutni početnik.

42 коментара


Оставите одговор