Hoću da mi kažeš nešto lepo. Izmisli nešto, bilo šta! Obećavam da ću ti verovati, čak iako znam da me lažeš. I klimaću glavom na svaku tvoju tvrdnju. I smejaću se tvojim glupim vicevima jer su mi stvarno smešni.
Dođi mi. Iznenadi me. Znaš da ne volim kad mi neko iznenada bane, al’ ti mi nećeš smetati. Obradovaću ti se kao da nisam znala da ćeš da dođeš. I biću sva zbunjena i srećna, i neću znati šta bih pre…
I lagaćemo se . . .tako. . .malkice.
Ja ću da te lažem kako mi je stvarno drago što si me iznanadio, i lagaću te kako su mi nedostajali naši razgovori, naše priče. I kako si mi i ti nedostajao. A ti mene slaži kako si imao jako puno posla, ali si stvarno mislio na mene, i slaži me kako si jedva čekao da me vidiš i čuješ šta ima novo . . .
Ako budeš hteo, pustiću te da me i maziš i poljubiš. . . Šta više, može biti i sexa. Ali, ti i ja ćemo se lagati kako to nije samo sex, nego je to vođenje ljubavi. Reći ćemo jedno drugom kako ne pamtimo kad nam je bilo toliko lepo. I zaspaćemo zagrljeni, i probudićemo se tako. I ujutro ćemo se lagati kako nam je bilo divno, bajno, sjajno. I kako ne znamo kako ćemo izdržati jedno bez drugoga narednih par dana.
Onda možeš da odeš.
I onda možemo da lažemo sebe kako jedva čekamo da se ponovo vidimo. I možemo pomisliti: tako valjda izgleda kada ti je do nekog stalo. Kad ti je srce puno.
Ali mi ćemo ostati prazni. I ti i ja.
I pokušaćemo da slažemo sebe da se to nije desilo, i da to ama’ baš ništa ne znači.
„God, I feel like hell tonight
Tears of rage I cannot fight
I’d be the last to help you understand
Are you strong enough to be my man?
~~~
Lie to me
I promise I’ll believe
Lie to me… „
19 коментара
октобар 27, 2008 у 12:59 pm
Ajd’ da se malo NE lažemo? Mrzi me da pišem… Invertuj svoj post i shvatićeš…
PS: kolko košta da tri tačkice budu jedna pored druge? ako nije prevelika cena, ja bih uložio…
октобар 27, 2008 у 2:49 pm
A, ako to nisu bile lazi?
октобар 28, 2008 у 3:34 am
ako su to samo bile laži, lažimo se, bar još malo
))
октобар 28, 2008 у 12:52 pm
Zašto se uglavnom tako završe neke stvari? Zašto imam osećaj da sve posle određenog vremena postaje navika koja boli?
октобар 28, 2008 у 11:22 pm
Iskreno.. meni je ovo sve slatko
октобар 28, 2008 у 11:50 pm
Zstevo,
ne možemo da se ne lažemo. . .
-Što se tačkica tiče. . .ne možeš ti to sebi da priuštiš.
Zelena Vrata,
Ako nisu bile laži. . .hmm. . .ne znam, videću kad mi se to desi.
октобар 28, 2008 у 11:54 pm
Drveni advokat,
zar ne misliš da nam iluzije i laži ponekad dobro dođu…?
Punky,
kad stvari postanu navika ili se pomiriš s tim i progutaš ponos, ili ideš dalje. Ne znam zašto ti misliš tako. Možda zato što nešto ne štima? . .ja trenutno nemam nikakav osećaj. Prazno. . . Pa, zato malo izmišljam, malo lažem. . .
октобар 28, 2008 у 11:55 pm
Peđa,
pomalo pravničkim žargonom: ako su obe stranke zadovoljne takvim stanjem, spora nema. Spor ne postoji.
октобар 29, 2008 у 12:03 am
@Aurora : pa lepo se vidi da nema spora, zato mi je i slatko
Znas kako, pre par godina sam mao jednu kh,kh.. poznanicu jel, koja je za ovaj vid relationshipa govorila da su to „relation hygiénique“ (You know what I mind)
)
октобар 29, 2008 у 2:03 am
Pedja,
Oh, I do get it…and know how that works…
октобар 29, 2008 у 2:13 pm
Uh sto ne volim ovako. a desava se…desava.
октобар 29, 2008 у 3:26 pm
Ipak linija izmedju laži i „ne znam kako se zove ono kad nekoga ne lažeš“ je zaista jedva vidljiva i odavno odbačena iz svakodnevnog života . Laž je postojala dok je bilo istine – više je nema …
октобар 29, 2008 у 10:39 pm
Pa nemam frke, ali to sam napisao iz dosadašnjeg, prošlog iskustva, ne znam…
октобар 30, 2008 у 1:19 am
ja živim u iluziji . . . ali sam jednostavno takva, leptirići, sunce, cveće woohoo
)))
октобар 30, 2008 у 1:59 am
Electrasdreams,
sreća moja, nije mi se već duže vreme desilo. . .
Borsky,
granice moralnih normi su odavno poremećene. Ali kod laži poput ovih opisanih, ljudi, sasvim svesni posledica, nastavljaju da ih čine. Iako znaju da su potpuno prozirne.
октобар 30, 2008 у 2:02 am
Punky,
navika ne mora da boli. Naprotiv. Neke navike mogu biti sasvim prijatne, ako ih sebi predstavimo na taj način, ili odlučimo da ih prihvatimo takvima kakve jesu.
Drveni advokat,
nosiš pink naočare. Ja se trudim da ne zaboravim da ih imam, i da ih uvek mogu staviti
октобар 30, 2008 у 8:33 pm
Aurora Borealis says on
October 30, 2008 at 2:02 am
Punky,
navika ne mora da boli. Naprotiv. Neke navike mogu biti sasvim prijatne, ako ih sebi predstavimo na taj način, ili odlučimo da ih prihvatimo takvima kakve jesu. Da li si je ti tako predstavila?I zašto te nema na MSN-u?:(
октобар 30, 2008 у 9:22 pm
N-gin,
jesam, jednom davno. . .
U gužvi sam ovih dana.
новембар 1, 2008 у 10:33 pm
mmmmmmmmmmmmm