Kad me neko pita odakle sam, razmišljam da li da kažem gde sad živim, ili gde sam rođena. . . Da li da spomenem majčino ušće Neretve, ili da ispričam gde mi je prababa dva puta krstila decu. . .
U svom gradu sam provincijalka, u svom selu „građanka“. Kako god da okrenem, ispadnem autsajderka ili dođoška.
Kada me u gradu, ljudi s prezimenima na -OV, -SKI i -ŠKI , pitaju za ime, samo me upitno pogledaju kad čuju da se moje prezime završava na -AC.
Kad me u selu neko od ovih IĆ-evaca pita „čija sam“, svaki put čujem: „Ti nisi iz mog kraja, jel’?
Do vraga s tim više! . . .ili „Do đavola!“ . . . Nije šija, nego vrat. Fuj!
Pijemo istu vodu, isti vetar nam duva s Dunava!
Čak i psujemo isto!
Osim što ja ne psujem oca, kao ovi ovdašnji, niti psujem Boga, kao oni „odanle“.
Ali, ako me još neko upita odakle sam i počne da me ubeđuje kako bolje od mene zna ko sam i šta sam… Ma, ima da mu opsujem i Boga i oca, i majku, i još neke za koje nije ni znao da ih ima u familiji!
Lepo reče Balašević:
„Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Za svaki slucaj, jos uvek samo svoj.“
26 коментара
април 12, 2008 у 4:20 pm
‘Ajmo redom.
Welcome back!
Zabrinuh se za tebe.
A, što se ovog drugog tiče… Vidi, ljudi imaju neki usađeni nagon za „kategorizacijom“ svega i svačega. Bilo to „brojanje krvnih zrnaca“, pa do gledanja prezimena, načina na koji pričaš, naglaska, tena, pa da li se i kako krstiš… a, to su sve trivijalne stvari. Ergo, nisu vredne nerviranja.
април 12, 2008 у 4:30 pm
Tek sad verujem da ces da budes Suske kad porastes.
Psuj, slobodno psuj, i svakoga oteraj odakle je i dosao i gde zeli da ide.
Ne mogu da razumem tu potrebu za saznanjem ko je odakle i koje vere i koje ovo, koje ono.
Opusteno !
април 12, 2008 у 6:01 pm
Gde si ti do sad? Sta da ti kazem, ako te to toliko nervira slobodno mu kazi sta mislis…
април 12, 2008 у 6:17 pm
Ah draga moja – napokon
Ja sam „dođoška“ celog života. Rođena sam u jednom gradu, živela tamo, naravno da se ne sećam, do prvog rođendana, pa me odveli u drugi. Onda sam sama došla u ovaj treći i … da ti kažem, uopšte mi nije loše, kao „dođošu“.
Za one za koje sam „dođoš“, ja im „dođem“ kad im zatrebam i nema frke.
Svoja sam sve vreme, naučio me život.
Uopšte nije vredno tvojih živaca, svetu nikad nećeš ugoditi. Izbegavaj one kojima je to bitno, jer sa sektašima ne treba da imaš nikakva posla.
Ljudi samo dobri ili zli, i nikakva više podela tu ne postoji.
I nikako nemoj da budeš Suske kad porasteš, ti već jesi bolja od nje
април 12, 2008 у 7:01 pm
Džejn Dou,
Nije vredno nerviranja, tačno. Ali, bolje da me ne pitaju . . ..
pa, sister, da ti mobilni šljaka kako treba, ne bi brinula
Deda,
da znaš da ću da psujem. Više mi je na vr’ glave da mi neko ko je npr. došao iz „ekološke države“ pre 3-4 godine govori kako je on/ona novosađanin, a ja nisam. Ma, nemoj, majke ti! ili, bolje „ma, nemoj, đeda ti?“
април 12, 2008 у 7:41 pm
Bufke030,
lepo je videti da falim ljudima
Nema „kaži MU“, nego kaži IM. Previše je takvih oko nas….
Suske,
bedak je kad pomislim da nekog poznaješ i onda kad me strefi s tim pitanjem i raspravi o svemu tome…poludim! Mada i iznervira me i kad me to pitaju ljudi koji me ni ne poznaju. Ma, nek se nose u 3 lepe! Odakle im uopšte pravo, a i kultura za tako nešto…
април 12, 2008 у 9:10 pm
moja draga, doslo ludo vreme….nikad me niko nije pitao odakle sam i sta sam, a sad bi svaka susa htela da zna…da znas kako se smrknem, pa zaneme… nisu takvi vredni ni slova….
*******
bila sam ti cesto u gostima, a tebe nema, pa nema…obaveze…samo ti uci….i guraj napred
pozz
април 13, 2008 у 2:56 pm
Uživaj u životu, nije bitno oadakle si već ko si, jesi li dobar čovek, to je bitno!
април 13, 2008 у 3:30 pm
To što neki ljudi kategorizuju, samo na osnovu onoga odakle si, to je stereotip. A stereotipu su dobri dok se nepočnu primenjivati na pogrešne stvari.
Zašto je ljudima bitno odakle si, lako je odgovoriti, nažalost. Na ovim prostorima je jedan od najvećih uspeha imati vezu. To sređuje većinu stvari, ne mora se čak ni ići, samo je dovoljno nazvati zemljaka telefonom i naš mali problem se rešava. Surova vremena su naterala ljude da one koji nisu iz njihovih krajeva smatraju samo smetnjom.
Jedan od čudnijih stereotipa jeste da je u Kanadi hladno i ljudi se čude kada kažem da bih najradije tamo živeo. Ja im odgovorim da bih tamo živeo na ivici pustinje, što je njima naravno nepojmljivo. Jer su oni čuli *Pismo Bosanca iz Kanade* pa zato znaju da je tamo uvek sneg i da ima mnogo jelenova.:)
A onima koji ljude dele prema tome odakle je ko, trebalo bi objasniti da to nije uredu i da takvo razmišljanje nevodi nigde. Ali prepustiću nekom drugom da im to objašnjava, ja nažalost nemam više živaca…
април 13, 2008 у 4:32 pm
Kad me neko pita odakle sam, ne znam sta da mu kazem, mozda je najbolje precutati.
Slicna situacija kao i kod Suske. Rodjen u jednom, odgojen u drugom, a sada zivim u trecem gradu. I nigdje nisam svoj na svome. Uvijek ce nas neko gledati ispod oka.
Uostalom, takvi ljudi kojima je bitno necije porijeklo, uopste nisu vrijedni tvoje (nase) paznje.
Pozdrav
април 13, 2008 у 4:42 pm
Sarah,
Biće me opet malo češće na blogu, bez brige.
ja sam na želost već imala problema oko toga ne ko sam i odakle sam ja, nego još žalosnije: zbog toga ko su i odakle su moji roditelji. Nije bilo važno jesam li ja dobar čovek. . . U ovoj zemlji više ništa ne bi trebalo da me iznenađuje, i izvodi iz takta, ali ipak. . .
Punky,
ima da dignem spomenik osobi koja me bude pitala jesam li dobar čovek!
април 13, 2008 у 4:44 pm
Sarah,
Biće me opet malo češće na blogu, bez brige.
ja sam na želost već imala problema oko toga ne ko sam i odakle sam ja, nego još žalosnije: zbog toga ko su i odakle su moji roditelji. Nije bilo važno jesam li ja dobar čovek. . . U ovoj zemlji više ništa ne bi trebalo da me iznenađuje, i izvodi iz takta, ali ipak. . .
Punky,
ima da dignem spomenik osobi koja me bude pitala jesam li dobar čovek!
април 13, 2008 у 5:08 pm
Novii,
nikad ništa nisam dobila niti postigla zahvaljujući ne znam kakvim vezama i vezicama. Guram se sama, pa gde upali – upali! A što se tiče stereotipa, ne volim ih nikako niti verujem u njih. Ti si spomenuo Kanadu i hladnoću. Šta da ti pričam o tome kad sam do jesenas bila plavuša. Znaš kako je kad polovina ljudi smatra da ipak ima nečeg u onim vicevima, i to sam čula čak i opravdanje potkrepljno onom narodnom da je pola šale istina
Miloše,
kad bih išla po tome da takvi ljudi nisu vredni naše pažnje. . uf! Znaš li sa koliko ljudi bih morala prekinuti kontakte? Jakoooo puno!
Znaš gde sam se najbolje osećala kad je poreklo u pitanju? Letos u UK. Svi mi koji smo bili stranci smo se osećali kao da smo iz istog kraja. Ukrajinka, Pakistanac, Rumun i ja – pozdravljali jedno drugo sa „Ćao komšija/komšinice!“
април 13, 2008 у 6:58 pm
ah, pa da…za vlastiti neuspeh je najlakše okriviti nekog drugog
април 13, 2008 у 7:16 pm
Zihernadlo,
pametna ti ova. . . Ako ne položim ispit mogu reći „Profa ne voli novosađane/bosance/dalmatince/bačvane/banaćane…“ Kod mene ih ima raznih, pa uvek mogu da okrivim nekog iz porodičnog stabla! Nema šanse da profa voli baš svakog!
април 14, 2008 у 6:46 am
nego kako…a ako ništa od toga nije, onda reci da te mrzi jer si lepa…ili pametna…ili oboje
април 14, 2008 у 12:08 pm
Ni ja nisam odavle.
Mlogo volem zensko kad zna socno da pcuje,pcuj slobodno jer je i to vrsta ventila.
април 15, 2008 у 7:08 pm
Draga devojko, bas me briga odakle si i od koga si, ali me je briga da li si procitala za sastancenje u Bg 23.05.? Idi vidi pa javi dal’ da te mecem na spisak?
Pozdrav.
април 23, 2008 у 11:06 am
položi li?
април 24, 2008 у 9:02 pm
Svi mi imamo na zalost ili na srecu dovoljno snage da podnesemo tudje nesrece ili tudju glupost….imamo na srecu svi mi i nesto drugo…imamo prijatelje da njima uvek raskazemo o nesrecu,srecu ili o ljudskoj gluposti…..pravo priajateljstvo umire s covekom, a pravi covek umire s prijateljima….dobrodosla nam opet natrag …dal si od njinih ili od nasih ne znam ali znam da citam kome i gde ti pripadas:))
април 28, 2008 у 10:03 am
prezivam se na -ac i psujem šta stignem. ‘Će me primiš?
мај 2, 2008 у 8:47 am
djeda mi!
nego ostade nerasvetljena misterija – polozi li ili ne?
мај 5, 2008 у 1:41 pm
reče li im da l’ si od njinih?
мај 12, 2008 у 6:45 pm
Aurora, ovo su verovatno situacije kad malo glume, znaci pripreme, moze dobro da posluzi.
Smisli unapred par odgovora, onih koji tebi leze i ilustruju sta o tome mislis, i uvezbaj ih da izlaze iz tebe bez mnogo premisljanja.
Ako do sada nisi psovala, nemoj ni od sada. Ovako ce te lakse zapamtiti. I mozda te nece vise pitati, sto je svrha vezbe.
мај 16, 2008 у 9:10 pm
gdi je ova devojka Aurora?
мај 18, 2008 у 10:46 pm
Najvaznije je da se osecash kao deo grada u kome zivish, koji volish. I da je grad deo tebe.
A onima koji ti postavljaju takva pitanja, uzvrati sa:
„Why don’t you take a flying fuck at a rolling doughnut? Why don’t you take a flying fuck at the mooooooooooooon?“ (Kurt Vonnegut)