март 1, 2008...11:16 pm

„After all… tomorrow is another day.“

Скочи на коментаре

Ona je davno napunila osamnaest. Ona zna šta želi da radi u životu. Ona zna šta voli, a šta ne. Ona nema omiljenu grupu, ali u roku od par sekundi nabroji 10ak pesamam bez kojih ne može.

Ona ima ljude koje voli. I ljude koji vole nju.

Ima omiljene knjige poređane na polici tako da se lako dohvate. Ima omiljeni džemper, omiljeni karmin, omiljeni sto u omiljenom kafiću. Jako voli jednu zelenu maramu.

Ona je srećna. Barem drugi tako kažu. A ona im nekad veruje a nekad ne.
Ona voli da se smeje. Ona voli kad se drugi smeju. Ona bi volela kad bi mogla češće da plače. . .

Ona svaki put kad zaspi nešto sanja.

Ona bi htela da ima puno stvari. Ništa od toga se ne kupuje. Osim onog kučeta. Ali, to je ionako jedina ljubav koju je moguće dobiti za novac.

Ona ovaj dan obeležava nekakvim smeđim flomasterom na kalendaru. Malo uspona, malo padova. Malo lepih dešavanja a malo i onih drugih. Prosečan dan, rekao bi neko. Ali njoj nije.

Ona je danas saznala da ju je neko slagao. Posle toga je i ona izgovorila laž.

Ona danas nije bila zadovoljna ni sobom ni drugima.

Skarlet O’Hara je rekla „Sutra ću misliti o tome. Sutra je novi dan“ i zato Ona sad odlazi da spava. Da kad otvori oči, bude novi dan.

24 коментара


Оставите одговор